Fotografiranje s voditeljem našeg hostelčića Al-Nazih, potpuno ludim Džamalom, a potom jedan veliki, bijeli Chevrolet Caprice Special, klasični američki prekooceanski auto iz 50ih, nas dvojica i četiri zalizana Arapa na putu za Damask. Sjajni megaautomobil bez problema smjesti svih šest putnika, pa se raspali lagana arapska etno-jazz glazba, i piči brate! Doduše malo opasno po vlastiti život, preticanje u zavojima pri brzini od 120 km/h, no široki "Chevy" sjajno drži cestu, ne zanosi, i prede k'o mačkica... Oni ne govore engleski, mi ne govorimo arapski, ali, football good, croatia (khroatia) good! Ludo putovanje završilo je u jedan ujutro,pa smo još koji sat po Karajat al Samarija (jedan od kolodvora) tražili sup(a)utnike s kojima bi podijelili taksi za Aman... Kad smo ih konačno našli, ostatak putovanja nije bio toliko zabavan: mi mrtvi umorni, a vozač raspalio sure iz Kurana na radiju (ipak je Ramadan...)... U 7 ujutro konačno se iskrcavamo u Amanu, potpuno zgužvani, ali spremni za nove pobjede....